Aorist u književnosti i razgovornome jeziku.

Aoristom se prošli događaj može izdvojiti kao zaokružena cjelina, ali njegov učinak ovisi o tekstu i situaciji. U književnosti često pokreće pripovijedanje, a u razgovoru može izraziti neposrednu reakciju, odlučnost ili najavu upravo započete radnje.

1.Prošlo vrijeme s izraženim stilskim učinkom

U suvremenome hrvatskom aorist nije neutralno prošlo vrijeme u svim okolnostima. Tu ulogu najčešće ima perfekt. Aorist je osobito važan za čitanje književnosti, ali pojavljuje se i u razgovoru te neformalnim porukama.

Usporedi isti događaj:

• Perfekt: Otvorio je vrata i ušao. — Uobičajeno izvješćivanje o prošlosti.
• Aorist: Otvori vrata i uđe. — U pripovjednom kontekstu događaji izlaze u prvi plan; izraz može zvučati življe, sažetije ili književno obilježeno.

Aorist sam po sebi ne znači da je radnja trajala kratko niti da se dogodila neposredno prije govora. Rečenica Ondje ostadoše tri godine prikazuje dugo razdoblje kao zaokruženu cjelinu.

2.Oblici koje treba prepoznati

Za čitanje i odmjerenu uporabu korisno je usporediti dva česta obrasca. Tablica prikazuje cijelu promjenu glagola pročitati i reći.

Osoba	Pročitati	Reći
ja	pročitah	rekoh
ti	pročita	reče
on, ona, ono	pročita	reče
mi	pročitasmo	rekosmo
vi	pročitaste	rekoste
oni, one, ona	pročitaše	rekoše

Kod glagola pročitati prepoznaješ osnovu pročita- i nastavke -h, -∅, -∅, -smo, -ste, -še. Znak ∅ označuje da nema glasovno izraženoga nastavka. Kod glagola reći izmjenjuju se oblici s rek- i reč-; oblike drugih glagola nemoj izvoditi pukim dodavanjem nastavaka infinitivu.

Drugo i treće lice jednine imaju jednak oblik. Osobu određuješ prema subjektu i kontekstu: Ti reče jedno, a ona drugo. Aorist ne razlikuje rod: i muškarac i žena mogu reći pročitah.

3.Aorist u književnom pripovijedanju

Niz aorista može prikazati događaje koji slijede jedan za drugim. Pripovjedač ne mora opisivati njihov unutarnji tijek, nego ih iznosi kao cjelovite korake radnje.

Takav raspored nije obvezna formula. Pozadina se ne mora uvijek izražavati perfektom, a aorist ne mora uvijek biti dio brzoga niza. Njegov učinak nastaje u odnosu prema ostalim vremenima, ritmu rečenice i pripovjedačevu glasu.

Pri čitanju obrati pozornost na to:

• izdvaja li aorist važan preokret;
• ubrzava li niz kratkih rečenica pripovijedanje;
• podupire li svečan, starinski ili usmeno-pripovjedni ton.

Nemoj svaku pojavu aorista automatski tumačiti kao arhaizam. U suvremenoj prozi može biti svjestan, djelotvoran stilski izbor.

4.Aorist u razgovoru i porukama

Razgovorna uporaba nije jednako česta kod svih govornika ni u svim krajevima. Ondje gdje se pojavljuje, aorist često sažima reakciju na upravo dovršen događaj.

U prvim dvama primjerima događaj neposredno prethodi poruci ili reakciji. U trećem primjeru odoh služi kao najava odlaska koji upravo počinje ili neposredno slijedi. To je ustaljena razgovorna uporaba, a ne dokaz da se svaki aorist može upotrijebiti za budućnost.

5.Granice uporabe i česte zamjene

U poslovnoj obavijesti Poslah vam ugovor gramatički je moguće, ali može zvučati neuobičajeno, književno ili šaljivo. Za neutralnu obavijest prikladnije je Poslao sam vam ugovor ili Poslala sam vam ugovor. Stilska neprikladnost nije isto što i gramatička netočnost.

Posebno razlikuj samostalni aorist glagola biti od njegove uloge u kondicionalu:

Primjer	Tumačenje
Oni biše ondje dva dana.	Samostalni aorist; izraz je književno obilježen.
Oni bi rado ostali ondje dva dana.	Kondicional prvi; izražava želju, a ne prošli događaj.

Glagol biti ima aorisne oblike bih, bi, bi, bismo, biste, biše, koji u samostalnoj uporabi mogu biti književno obilježeni. U kondicionalu su oblici bih, bi, bi, bismo, biste, bi pomoćni dio konstrukcije. Ta se dva niza oblika razlikuju samo u trećem licu množine: samostalnomu aoristu biše odgovara pomoćni oblik bi u kondicionalu. To je ključna oblikovna razlika za prepoznavanje; u ostalim licima promatraj cijeli predikat i kontekst. Zato samo pojavljivanje riječi bih ne znači da je predikat u aoristu.

6.Kako odabrati i protumačiti aorist

1. Provjeri kontekst: prikazuje li se pojedinačan prošli događaj, niz događaja ili neposredna razgovorna reakcija?
2. Provjeri oblik i osobu: drugo i treće lice jednine jednaki su, a neki se oblici podudaraju s prezentom.
3. Procijeni registar: književni tekst, neformalna poruka i službena obavijest ne traže isti izbor vremena.
4. Odredi učinak: aorist može istaknuti događaj ili obilježiti pripovjedni glas; perfekt je najčešće neutralniji.

Ključna je razlika između gramatičkoga značenja prošlosti i stilskoga učinka u konkretnoj situaciji. Aorist nije samo „stari perfekt”, ali nije ni opća zamjena za perfekt u svakodnevnoj komunikaciji.