Bezlične rečenice s treba i može se.

Bezličnim rečenicama s treba i može se govoriš o potrebi, savjetu ili mogućnosti bez imenovanja osobe koja obavlja radnju. Korisne su za upute, pravila i svakodnevne dogovore. Važno je razlikovati i njihove niječne oblike: ne treba i ne može se.

1.Treba: potreba i savjet

Konstrukcijom treba + infinitiv kažeš što je potrebno ili preporučljivo učiniti. Infinitiv je oblik poput doći, čekati ili učiti.

U ovim rečenicama nema gramatičkog subjekta. Iz situacije razumijemo na koga se potreba ili savjet odnosi.

Oblik treba sam ne pokazuje koliko je uputa stroga. To zaključuješ iz konteksta: službeni uvjet nije isto što i prijateljski savjet.

1.1Bezlično treba, osobni oblici i dativ

Usporedi ove konstrukcije:

Konstrukcija	Primjer	Objašnjenje
Bezlično treba + infinitiv	Treba učiti.	Ne navodimo osobu koja treba učiti.
Osobni oblik + infinitiv	Trebam učiti. / Trebaš učiti. / Trebamo učiti.	Oblik glagola pokazuje osobu: ja, ti ili mi.
Trebati + dativ + imenica	Treba mi pomoć.	Dativ mi pokazuje kome je pomoć potrebna.

U rečenici Treba mi pomoć imenica pomoć subjekt je u nominativu. Glagol se slaže s njom: Treba mi pomoć, ali Trebaju mi upute. To je drukčija konstrukcija od bezličnoga treba + infinitiv.

2.Može se: mogućnost i dopuštenje

Konstrukcija može se + infinitiv pokazuje da je neka radnja moguća. U pravilima i uputama može pokazivati i da je radnja dopuštena.

Značenje	Primjer	Objašnjenje
Mogućnost	Do centra može se doći tramvajem.	Postoji tramvajska veza.
Dostupna usluga	Ovdje se može platiti karticom.	Trgovina prihvaća kartice.
Dopuštenje	Prema pravilima kampa, ovdje se može kampirati.	Kampiranje je dopušteno.

3.Kako složiti rečenicu

U ovim konstrukcijama upotrebljavaš treba ili može se uz infinitiv. U bezličnim primjerima poput Treba čekati i Može se čekati nema gramatičkog subjekta. Uz može se moguća je i pasivna konstrukcija u kojoj je subjekt ono što prima radnju.

Konstrukcija	Primjer
treba + infinitiv	Treba čekati vani.
ne treba + infinitiv	Ne treba čekati vani.
može se + infinitiv	Može se čekati unutra.
ne može se + infinitiv	Ne može se čekati unutra.

Usporedi padeže i oblike glagola:

• Treba kupiti ulaznicu. — Ulaznicu je objekt u akuzativu; rečenica nema subjekta.
• Može se kupiti ulaznica. — Ulaznica je subjekt u nominativu, iako ne obavlja radnju.
• Mogu se kupiti ulaznice. — Uz subjekt u množini ulaznice stoji oblik mogu.

Riječ se ne mora stajati odmah iza oblika može. U rečenici koja počinje riječju ovdje prirodan je red Ovdje se može…

Za pitanja možeš upotrijebiti ove obrasce:

• Treba li rezervirati stol?
• Može li se doći bez najave?

3.1Prošlost, budućnost i ublaženi savjet

Za bezlične rečenice u drugim vremenima upotrijebi sljedeće oblike. Infinitiv ostaje isti.

Vrijeme ili namjena	Konstrukcija	Primjer
Prošlost: potreba	trebalo je + infinitiv	Trebalo je rezervirati stol.
Budućnost: potreba	trebat će + infinitiv	Trebat će rezervirati stol.
Prošlost: mogućnost	moglo se + infinitiv	Prije se moglo ući bez ulaznice.
Budućnost: mogućnost	moći će se + infinitiv	Sutra će se moći ući bez ulaznice.
Ublaženi savjet	trebalo bi + infinitiv	Trebalo bi više spavati.

Trebalo bi oblik je kondicionala kojim savjet zvuči blaže nego s treba. Sam po sebi ne označava prošlost.

4.Ne treba nije isto što i ne može se

Ne treba najčešće znači da nešto nije potrebno. Ne može se znači da nešto nije moguće ili, u odgovarajućem kontekstu, nije dopušteno.

U primjeru Ne treba kupiti ulaznicu riječ ulaznicu objekt je u akuzativu. U primjeru Ne može se kupiti ulaznica riječ ulaznica subjekt je u nominativu: riječ je o pasivnoj konstrukciji, a osoba koja kupuje nije imenovana.

Uz ne treba često je prirodniji nesvršeni infinitiv, osobito u općim uputama i savjetima: Ne treba kupovati ulaznicu. ili Ne treba žuriti. Svršeni infinitiv kupiti također je moguć kada govorimo o jednoj konkretnoj kupnji.

U savjetima ne treba može značiti i da nešto nije dobro ili preporučljivo činiti: Ne treba jesti prebrzo. To nije isto što i tvrdnja da je brzo jedenje nemoguće.

5.Provjeri značenje prije izbora

1. Želiš li reći što je potrebno ili preporučljivo? Upotrijebi treba + infinitiv: Za ispit treba učiti.
2. Želiš li reći da potreba ne postoji? Upotrijebi ne treba + infinitiv: Sve je već spremno. Ne treba žuriti.
3. Želiš li navesti mogućnost? Upotrijebi može se + infinitiv: Do hotela može se doći pješice.
4. Želiš li reći da radnja nije moguća? Upotrijebi ne može se + infinitiv: Zbog poplave ne može se proći tom ulicom.

Za pamćenje: treba govori o potrebi ili savjetu, a može se o mogućnosti ili dopuštenju. Kontekst pokazuje odnosi li se rečenica na praktične uvjete, preporuku ili pravilo.