Pridjevski oblici i stilska obilježenost.

1.Oblik pridjeva kao stilski izbor

Pridjevski oblik može pridonijeti neutralnom, formalnom ili književnom tonu teksta. Na razini C1 važno je razlikovati gramatički uvjetovan oblik od izbora kojim mijenjaš ritam, ističeš svojstvo ili preuzimaš obilježja određenoga registra. Dulji oblik nije samim time pravilniji ni svečaniji.

U ovoj ćeš cjelini naučiti:

• razlikovati gramatičku razliku od stilske nijanse;
• birati oblike s naveskom i bez njega;
• prepoznati učinak određenih i poimeničenih pridjeva;
• prilagoditi pridjevske oblike vrsti teksta.

2.Navesci: duljina bez promjene značenja

Navezak je završni samoglasnik koji se može dodati nekim padežnim oblicima. U sljedećim primjerima inačice imaju istu gramatičku ulogu i isto osnovno značenje.

Padež i rod	Kraći oblik	Oblik s naveskom
Genitiv jednine muškoga roda	bez novog plana	bez novoga plana
Genitiv jednine srednjega roda	zbog lošeg vremena	zbog lošega vremena
Dativ jednine muškoga roda	prema novom rasporedu	prema novomu rasporedu
Lokativ jednine srednjega roda	o važnom pitanju	o važnome pitanju

Kad biraš dulji oblik s osnovnim nastavkom -om, normativna je preporuka razlikovati dativ na -omu (prema novomu rasporedu) i lokativ na -ome (o važnome pitanju). Kraći oblik na -om prihvatljiv je u obama padežima. Lokativ o važnomu pitanju pojavljuje se u uporabi, ali prema toj preporuci prednost ima o važnome pitanju.

Oblici s naveskom česti su u pomno oblikovanom pisanom izrazu, ali nisu ograničeni na njega. Kraći su oblici također standardni i prikladni za formalni tekst. Izbor može ovisiti o ritmu rečenice i uredničkoj praksi.

Ne moraš mehanički dodavati navezak svakom pridjevu u nizu. Važnije je da rečenica bude pregledna i da izbor ne stvara nepotrebno težak ritam.

3.Određeni oblik: prepoznatljivost i ustaljeni naziv

Osnovnu razliku između određenih i neodređenih oblika ne treba svesti na pravilo „dulje je svečanije”. U atributnoj uporabi izbor može pokazivati iznosiš li svojstvo ili upućuješ na već izdvojenoga nositelja toga svojstva.

Kod opisnih pridjeva koji imaju oba oblika izbor je u nekim konstrukcijama gramatički uvjetovan. Kad je pridjev samostalni imenski dio predikata i izriče svojstvo, upotrebljava se neodređeni oblik: Odgovor je jasan. Određeni oblik upotrebljava se u vokativu (Dragi prijatelju!) te uz pokazne i posvojne zamjenice koje određuju imenicu (ovaj stari hrast, moj stari prijatelj). Ta pravila ne znače da svakomu pridjevu treba dodati -i: ne tvore svi pridjevi oba oblika.

U drugom primjeru sam oblik starim ne otkriva razliku između određenosti i neodređenosti: taj se oblik podudara u objema sklonidbama. Značenje zato tumači zajedno s kontekstom, a ne samo prema završetku.

Određeni se oblik pojavljuje i u ustaljenim nazivima, primjerice crni čaj i bijeli luk. Tu nije riječ o svečanom tonu, nego o imenovanju vrste ili pojma. U stručnom tekstu poštuj ustaljeni naziv; ne mijenjaj njegov oblik samo radi stilske raznolikosti.

4.Poimeničeni pridjevi i sažetost izraza

Pridjev može preuzeti ulogu imenice: zaposleni, nezaposleni, dežurni. Takvi se oblici i dalje sklanjaju kao pridjevi. Njihova stilska vrijednost ovisi o ustaljenosti i kontekstu.

Primjer	Učinak u tekstu
Dežurni je otvorio vrata.	Sažeto imenovanje osobe čija je uloga poznata.
Broj nezaposlenih smanjio se.	Uobičajeno imenovanje skupine u javnom i stručnom izrazu.
Mladi traže sigurnije uvjete rada.	Skupina se prikazuje kao cjelina.

Poimeničenje nije samo po sebi ni administrativno ni pogrdno. Ipak, imenovanje ljudi isključivo prema jednom svojstvu može ih svesti na kategoriju. Kad je važna pojedinačna osoba ili precizna uloga, izričita imenica često je bolji izbor: dežurni liječnik, mladi istraživači.

5.Književna obilježenost i završna provjera

U književnom ili svečanom izrazu određeni pridjev može biti dio ustaljenoga epiteta. Primjerice, obraćanje Bijeli grade, čuvaj naše uspomene! zvuči pjesnički zbog obraćanja gradu, epiteta i cijeloga konteksta. Sam završetak -i ne proizvodi takav učinak u svakoj rečenici.

U primjeru Bijeli grade određeni je oblik ujedno gramatički uvjetovan vokativom; pjesnički učinak proizlazi iz njegove uporabe u tom kontekstu.

5.1Dulji množinski oblici, arhaizmi i posvojni izrazi

U dativu, lokativu i instrumentalu množine mogu se birati kraći oblici na -im i dulji na -ima: prema novim / novima idejama, o novim / novima idejama, s novim / novima idejama. Obje su inačice standardne. Kraća je prikladna za neutralan izraz, a dulja se može odabrati radi ritma ili pomnije oblikovanoga pisanog izraza; nije sama po sebi književna ni svečanija.

Oblici poput novijeh u genitivu množine (bez novijeh knjiga) i novijem u instrumentalu jednine (s novijem prijateljem) pripadaju starijemu jeziku ili namjernoj književnoj arhaizaciji. U suvremenom neutralnom i stručnom tekstu upotrijebi novih i novim. Takvi arhaični oblici nisu obične dulje inačice s naveskom.

Posvojni pridjev i genitiv također nude različite mogućnosti oblikovanja izraza. Markova knjiga sažet je i neutralan izraz kad je dovoljno navesti ime posjednika ili autora. Knjiga Marka Marulića omogućuje navođenje punoga imena te je neutralna i prikladna i za stručni tekst. Genitiv nije sam po sebi svečaniji: biraj ga kad treba sačuvati puno ime ili dodati pobliže podatke, a posvojni pridjev kad je jednostavno imenovanje dovoljno jasno.

Pri uređivanju teksta provjeri:

1. Gramatičku ulogu: izriče li pridjev svojstvo kao samostalni imenski dio predikata, gdje dolazi neodređeni oblik, ili je u vokativu, uz pokaznu ili posvojnu zamjenicu odnosno u ustaljenom nazivu, gdje dolazi određeni oblik? Provjeri ima li pridjev uopće oba oblika.
2. Značenje: izričeš li svojstvo, izdvajaš poznat pojam ili rabiš ustaljeni naziv?
3. Registar i ritam: pomaže li navezak rečenici ili ga dodaješ samo zato što je dulji?
4. Jasnoću: zna li čitatelj koga označuje poimeničeni pridjev?

Dobar stilski izbor počinje gramatički prikladnim oblikom, a završava jasnim i svrhovitim izrazom.