Upravni i neupravni govor.

Upravnim govorom navodiš nečije riječi, a neupravnim prenosiš njihov sadržaj. Pri prenošenju trebaš sačuvati smisao poruke te prema situaciji prilagoditi osobe, glagolske oblike i oznake mjesta i vremena.

1.Iste informacije, dva načina prenošenja

Upravni govor prikazuje nečije riječi kao doslovan navod. Neupravni govor uklapa sadržaj tih riječi u tvoju rečenicu, bez navodnika.

Upravni govor biraj kada su važne točne riječi. Neupravni govor upotrebljavaj kada želiš prepričati poruku ili je uklopiti u izvještaj.

2.Navodnici i rečenični znakovi

Kada najprije navodiš tko govori, a zatim njegove riječi, ispred upravnoga govora pišeš dvotočku. Navod počinje velikim slovom i omeđen je navodnicima.

Vrsta iskaza	Upravni govor
Izjava	Luka je rekao: „Vlak kasni.”
Pitanje	Luka je pitao: „Kasni li vlak?”
Zahtjev	Luka je povikao: „Pričekaj me!”

U ovim primjerima točka, upitnik ili uskličnik pripadaju navedenoj rečenici i stoje ispred završnoga navodnika. Nakon završnoga navodnika ne dodaješ još jednu točku.

Ako riječi koje označuju govornika dolaze iza navoda, nakon izjavnog navoda pišeš zarez izvan navodnika. Upitnik i uskličnik ostaju unutar navodnika, a iza njih ne dodaješ zarez. Riječi kojima nastavljaš rečenicu počinju malim slovom.

• „Vlak kasni”, rekao je Luka.
• „Kasni li vlak?” pitao je Luka.
• „Pričekaj me!” povikao je Luka.

Ako oznaku govornika umetneš u jednu navedenu rečenicu, odvajaš je zarezima, a nastavak navoda počinje malim slovom:

„Vlak”, rekao je Luka, „kasni.”

U neupravnom govoru nema navodnika ni dvotočke između glagola govorenja i prenesenoga sadržaja:

Luka je rekao da vlak kasni.

3.Osobe i posvojni odnosi

Zamjenice i glagolske oblike prilagodi tome tko govori, komu govori i tko poslije prenosi poruku. Prvo lice zato ne prelazi uvijek u treće.

Provjeri i komu nešto pripada. Zamjenica svoj odnosi se na subjekt rečenice u kojoj se nalazi.

• Ivana je rekla: „Tražim svoju torbu.”
• Ivana je rekla da traži svoju torbu.

U oba primjera torba pripada Ivani. Nije potrebno svaku posvojnu zamjenicu zamijeniti drugim oblikom samo zato što prelaziš u neupravni govor.

Ako bi zamjenica bila nejasna, upotrijebi ime: Ana je rekla da je vidjela Mariju i da je Marijina torba ostala u uredu.

4.Vrijeme i mjesto ovise o situaciji

U hrvatskom nema obveznoga pomicanja glagolskih vremena nakon glagola govorenja u prošlosti. Prezent ne mora postati perfekt, a futur ne mora postati kondicional.

Upravni govor	Neupravni govor
Ivan je rekao: „Učim.”	Ivan je rekao da uči.
Ivan je rekao: „Završio sam zadatak.”	Ivan je rekao da je završio zadatak.
Ivan je rekao: „Nazvat ću te.”	Ivan mi je rekao da će me nazvati.

U prvom primjeru učenje se može odnositi na vrijeme Ivanova govorenja; rečenica ne mora značiti da Ivan još uvijek uči.

Riječi poput danas, sutra, ovdje prilagođavaš stvarnom vremenu i mjestu prenošenja, a ne prema obveznom popisu zamjena.

U Sarinoj izvornoj rečenici prezent radim izražava plan za sutrašnji dan. U posljednjem primjeru futur će raditi prikazuje radnju kao buduću u odnosu na Sarinu izjavu u ponedjeljak, iako je u trenutku prenošenja utorak već prošao. Izraz u utorak jasno određuje dan na koji se Sarina najava odnosila. Prenosiš najavu, a ne potvrđuješ da je Sara doista radila kod kuće.

5.Izjave, pitanja i zahtjevi

Pri prenošenju sačuvaj i namjeru govornika: je li nešto izjavio, pitao, zamolio ili naredio? Odaberi odgovarajući glagol.

Namjera	Upravni govor	Neupravni govor
Izjava	Ema je rekla: „Dolazim.”	Ema je rekla da dolazi.
Pitanje s upitnom riječi	Ema me pitala: „Kada dolaziš?”	Ema me pitala kada dolazim.
Pitanje bez upitne riječi	Ema me pitala: „Dolaziš li?”	Ema me pitala dolazim li.
Molba	Ema me zamolila: „Zatvori prozor, molim te.”	Ema me zamolila da zatvorim prozor.
Zabrana	Ema mi je rekla: „Ne otvaraj vrata!”	Ema mi je zabranila da otvaram vrata.

Pitanje se ne prenosi kao obična izjava s veznikom da. U pitanju s upitnom riječi ostaje kada, a pitanje bez upitne riječi prenosi se česticom li: Ema me pitala dolazim li. Uz perfekt može stajati je li: Ema je pitala Marka: „Jesi li stigao?” → Ema je pitala Marka je li stigao. Cijele su rečenice s glagolom pitala izjavne pa završavaju točkom.

Imperativ se pri ovakvu prenošenju može zamijeniti konstrukcijom da + prezent, primjerice Ema me zamolila da zatvorim prozor. Česta je i konstrukcija s neka: Ema je rekla neka zatvorim prozor. Pazi i na značenje glagola: zamoliti i narediti ne izražavaju isti odnos prema sugovorniku.

Uz izravno navedenu zabranu prirodnije je upotrijebiti rekla je ili povikala je nego zabranila je. U neupravnom govoru glagol zabraniti jasno imenuje namjeru, kao u posljednjem retku tablice.

6.Provjera prije prenošenja

1. Odluči navodiš li točne riječi ili prenosiš sadržaj.
2. Prepoznaj govornika i sugovornika pa prilagodi osobe i posvojne odnose.
3. Sačuvaj vremenski smisao poruke; ne mijenjaj glagolsko vrijeme mehanički.
4. Provjeri na što se odnose danas, sutra, ovdje i slične riječi.
5. Sačuvaj razliku između izjave, pitanja, molbe i naredbe.
6. Provjeri navodnike i rečenične znakove.

Najvažnije: neupravni govor mijenja način oblikovanja poruke, ali ne smije promijeniti njezin sadržaj ni govornikovu namjeru.